Zanimljivo je ovo ”nametljivac”. Što bi to trebalo značiti? Riječ je iz 1 Pt 4,15. To ”nametljivac” prevodi grčku riječ allotriepiskopos, koja je vrlo rijetka i znači otprilike: onaj koji se petlja u tuđe poslove, ”nadzire ono što nije njegovo”, ”upravlja tuđim životom”, ”miješa se gdje nije pozvan”. Zanimljivo. Dakle, ”nametljivac” je čovjek koji si uzima pravo nad tuđim životom. I to je teški grijeh. To je ona ”fina” navika pobožnih ljudi: pod krinkom brige žele upravljati drugima. Petar namjerno spušta pogled s velikih zločina na svakodnevne odnose među ljudima. Poziva nas da se ne petljamo u tuđe stvari, da ne ulazimo u život drugoga bez poziva. Da si ne umišljajmo da moramo imati mišljenje o svemu, da moramo ispravljati druge, uređivati njihove odnose, prosuđivati njihove odluke, kontrolirati njihove savjesti. Postoji vrsta ”pobožnosti” koja čovjeka učini nadzornikom drugih. Prve kršćanske zajednice bile su pune oduševljenim vjernicima, ali među njima je očito bilo i onih koji su nepotrebno izazivali sukobe, miješali se u tuđe stvari. Koliko je to aktualno danas? Netko povrijedi druge svojom grubošću, pa kaže da ”svijet ne podnosi istinu”. Netko neprestano zadire u tuđe odluke, pa kad ga ljudi izbjegavaju, misli da trpi zbog vjere. Netko nema poštovanja prema tuđoj slobodi, pa svoje sukobe naziva mučeništvom. Krist nikada nije nametao sebe. ”Nametljivost” je suprotnost Kristovu duhu. I zato je Petar tu riječ ubacio među velike grijehe. Ne zato što je jednaka ubojstvu, nego zato što razara zajedništvo na tih i podmukao način. Ubojica uništava tijelo, a nametljivac guši slobodu, mir i povjerenje među ljudima.