Nakon uskrsnuća apostoli su, sretni i razdragani, radosno svjedočili o Isusu, a On je njihov navještaj utvrđivao čudesima. Zbog toga ih poglavari daju uhititi: ”Vi ste napunili Jeruzalem svojim naukom i hoćete na nas navući krv toga čovjeka.” (Dj 5,27-32) Odjednom se prave nevinima, a zaboravljaju da su oni osudili Isusa. Umjesto da priznaju krivicu i pokaju se, oni je zataškavaju. Jasno je da Sotona ne podnosi ime Isusovo; uvijek pristaje na silu kada druge metode ne uspiju. Kada više ne može poricati dokaze, niti naći nešto što bi rekao protiv božanskog svjedočanstva, on napada osobu koja svjedoči. Veliko vijeće očekivalo je laku pobjedu nad učenicima, ali pred njima je izliječen čovjek snagom Isusova imena. Ljudi su gledali Boga na djelu. Svijetu očito ne trebaju poruke i poslanice poglavara, jer ih i tako ne čita, svijetu trebaju svjedoci uskrslog Gospodina.