Da pojasni post, Isus započinje o žalosti: ”Mogu li svatovi tugovati dok je s njima zaručnik?” (Mt 9,14-15) Ne mogu! Ali kad zaručnika ne bude bit će vrijeme posta. Tako nam Isus govori o nadolazećem postu koji će biti povezan s bolešću, sa smrću voljene osobe, s odsutnošću, s tugom. Često, u dijalozima, Isusu sugovornici postavljaju ”prejednostavna” pitanja – ovdje je to post od hrane – a Isus im daje ”neočekivane” odgovore – ovdje, na pitanje o postu, On zapitanom svraća pažnju na radost. Dok je s nama, nema mjesta postu ni tuzi, dok je On s nama, vrijeme je radosti. Kad ga neće biti, tad će biti vrijeme tuge, vrijeme posta. No, tada ćemo živjeti od uspomena, slavit ćemo ”Njemu na spomen” prelijepe stvari - euharistiju. I kad ga više nećemo vidjeti, klicat ćemo: ”Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo, tvoje uskrsnuće slavimo, tvoj slavni dolazak iščekujemo”. Vjerujemo da si s nama, Gospodine, iako te ne vidimo. Znamo da si blizu. (Mt 28, 20) Vršenjem tvoje volje, čitanjem i razmišljanjem o tvojoj Riječi i slavljenjem euharistije – hrabriš nas da ne klonemo duhom. Bez obzira na kušnje i tuge koje nas snalaze, oslanjamo se na obećanje koje si nam dao – da ćeš uvijek biti na našoj strani. Vodi nas, tješi nas i daj nam snagu da izdržimo – ”dok Ti ne dođeš”. Nećemo se predati jer znamo da si Ti uvijek pobjednik. (usp. Fil 4,13)