Neke se riječi ne mogu vratiti kad jednom odu iz naših usta. Neke se godine ne mogu ponoviti, neka će mjesta ostati pusta. Ne možemo vratiti ono što je prošlo, niti biti oni koji bijasmo prije, ali možemo Ti dati, Isuse, ovo što je ostalo – ovaj dan, ovaj život i srce koje još uvijek živo bije. Svjesni smo da neke stvari ne možemo popraviti, ali s njima trebamo i dalje živjeti. Neke rane ne možemo izbrisati, ali možemo nastaviti. Neke gubitke ne možemo nadoknaditi, ali možemo ponovno pronaći razlog za život. Ti nas ne vraćaš u prošlost, nego nam daješ novi dan. Ne brišeš ono što je bilo, ali otkupljuješ našu prošlost i vodiš nas dalje. Istina, neka se vrata zauvijek zatvore, ali se zato druga otvore. Neke suze dugo putuju dok ne pronađu svoj mir. Uostalom, ne mora sve biti kao prije, Isuse. Ti nisi izbrisao ni svoje rane – one su ostale, ali više nisu bile znak poraza. Postale su znak ljubavi koja je prošla kroz smrt i pobijedila. Tako je i s nama. Ne mora nestati svaki ožiljak da bismo ponovno mogli živjeti. No, od onoga što je ostalo, s Tobom možemo načiniti novo. Jedino što molimo jest: Isuse, ostani s nama. Znamo da Ti našu prošlost otkupljuješ i otvaraš nas budućnosti. I da nas poslije svega i dalje voliš, i računaš s nama. Ono što možemo popraviti, nastojat ćemo popraviti, a ostalo ćemo predati Tvojoj dobroti. I nastaviti dalje. S Tobom. Ti si Put. Ti si budućnost. Ti si Život.