Zašto Krist ne traži od svojih apostola da stalno poste kao što traži da se mole bez prestanka? Zato jer pazi da ne pobrkaju cilj i sredstvo. Isus traži obraćenje srca, a ne određene vanjske postupke koji su, više ili manje, dobro izvedeni. ”Vjerovati da se može postići svetost kroz ispunjavanje vanjskih standarda je ”duhovno petljanje” slično kad bi ”otkinuli komad s nove odjeće i prišiti ga na staru”, piše Gabriel Bunge. Isus smatra da ne treba postiti dok je On s nama. (Lk 5,33-39) Po toj logici, postit ćemo vjerojatno onda kad ga više neće biti s nama. Hoće li doći to vrijeme? S Njegove strane nikada, jer nam je rekao da će biti s nama u sve dane. Znači li to dakle da stvarno nikada nećemo postiti? On je s nama, to je sigurno, no, pitanje je: jesmo li mi s Njim? Ako nismo – e, onda bi trebalo razmisliti o postu. Dok je On s nama, postu nema mjesta, ali kad nas nema, post ima smisla. Zar je moguće da ne budemo s Isusom? To je temeljno nemoguće. Sveti Augustin u svojim Ispovijestima kaže: ”Ti si bio u meni, a ja izvan sebe”. Isus je uvijek u nama, i kad nas ‘nema’. ”Krist ne odbacuje post”, piše Bunge, ”jednako kao ni molitvu. No, u oba mu je slučaja važno da svoje učenike sačuva od svake vrste licemjerja i tašta razmetanja vlastitom ”pobožnosti”. (Gabriel Bunge, Kako moliti)