Sveto Pismo nam daje do znanja da moramo biti vjerni u malenim stvarima. (Mt 25,14-30), i takve Bog poziva da uđu u njegovu radost. Nije to njima nagrada za zasluge, nego dar jer su ostali blizu srca Božjega. U Poslanici Rimljanima Pavao sažima jednu od temeljnih logika Evanđelja: da ono što svijet drži visoko, Bogu često nije dragocjeno, da ono što svijet prezire, Bog uzvisuje: ”Neka vas ne zanosi što je visoko, nego privlači što je ponizno”. (Rim 12,16) U kulturi koja slavi moć, uspjeh, vanjski sjaj i silu, Pavao poziva na radikalno drugačiji pogled: tražiti blizinu malenih, poniznost pred Bogom. Kad nas zanosi visoko, zaboravljamo na ljude ispod nas, kad težimo visini, ne primjećujemo one koji trpe i pate, šute i služe. Prestiž. Prestiž je suptilna sila koja lako zarobi ljudsko srce. Ponizan čovjek ne glumi, ni veličinu ni bezvrijednost. On zna tko je pred Bogom, zna da je samo stvorenje, ljubljeno ali i jako ograničeno, i da bez Boga ne može ništa. Za poniznog čovjeka najveća čast nije biti na vrhu, nego biti sluga, brat i sestra, navjestitelj Kraljevstva koje nije od ovoga svijeta. Isus se nije držao svoje jednakosti s Bogom, nego se ponizio, uzeo lik sluge, postao jedan od nas (usp. Fil 2,6-8). Njegova snaga je u krotkosti, Njegova pobjeda u križu, Njegovo kraljevstvo u služenju. Zato za onoga tko slijedi Krista, vrhunci nisu na visinama, nego dolje u nizinama. ”Ne idem za stvarima velikim ni za čudima što su iznad mene”, kaže psalmist. (Ps 131,1)