Ne bježim od onoga tko sam bio, jer znam da čovjek ne raste tako da izbriše svoje jučer. Učili su me da je dopušteno pogriješiti, da nitko ne prolazi životom čistih ruku i bez rana, i da vrijednost čovjeka nije u tome da nikada ne padne, nego da nakon pada ne prestane vjerovati kako može ponovno ustati. Svatko zaslužuje drugu priliku, ponekad i treću, jer čovjek nije samo zbroj svojih slabosti nego i mogućnosti da postane drukčiji. U Evanđelju Isus nikada ne zaustavlja pogled samo na čovjekovoj prošlosti. Bog uvijek gleda dalje od naše krivnje i dalje od naših najgorih trenutaka. Brazilski teolog Leonardo Boff u djelu Isus Krist osloboditelj, napisao je: ”Milosrđe ima budućnost, osuda samo prošlost”. Hrabrost je da možemo pogledati sebe bez uljepšavanja i bez mržnje. Ne opravdavati svoje pogreške, ali ni dopustiti da nas samo one definiraju. Ima ih koji cijeli život nose masku savršenosti, a iznutra su slomljeni od straha da ih netko ne vidi kakvi jesu. A ima i onih koji mirno priznaju svoje slabosti i upravo zato postaju istinitiji, mekši i bliži drugima. ”Tko je bez grijeha, neka prvi baci kamen” (Iv 8,7). U toj rečenici nije samo Isusova obrana žene koju su htjeli osuditi, nego i obrana svakoga čovjeka koji ne gleda samo unatrag, nego nastoji početi ispočetka.