Gospodine, ne bježim od onoga što sam bila. Ne skrivam svoje pogreške, svoje padove ni svoje rane. Ne želim izbrisati dijelove života koji me bole niti se pretvarati da ih nije bilo. Sve je to dio moga puta, jer znam da Ti nisi u moj život ušao tek onda kada sam postala bolja. Bio si ondje i onda kada sam lutala. Bio si uz mene kada sam griješila, kada sam bila tvrdoglava, kada sam tražila sreću na pogrešnim mjestima. Ti nisi okretao glavu od mene. Čekao si. Danas razumijem da moja prošlost nije mjesto moje osude, nego mjesto Tvoga milosrđa. Ono čega se najviše sramim postalo je mjesto na kojem sam najdublje osjetila Tvoj dodir. Ne bježim od onoga što sam bila, jer znam da me Ti ne definiraš mojim jučer, nego svojim danas. Zato Ti predajem i svoje uspomene, i svoje promašaje, i svoje neizrečene suze. Ne želim više nositi teret krivnje koji si Ti već ponio na križu. Neka moja prošlost ne bude lanac koji me veže, nego svjedočanstvo da Tvoja ljubav može podići i ono što je izgledalo izgubljeno. Jer ja nisam više ona osoba koja je živjela bez Tebe. Ja sam osoba koju si pronašao, zagrlio i ponovno stvorio. I zato danas mogu mirno reći - ne bojim se onoga što je iza mene. Dok Ti vodiš moje korake, svako moje jučer postaje mjesto iz kojeg niče zahvalnost, a svaki novi dan pjesma Tvoga milosrđa. Jer nisam spašena zato što sam bila dobra, nego zato što si Ti bio vjeran.