Čitaju srca ali, daleko su od toga da žive ono što uče. Farizeji i pismoznanci - licemjeri! Održavaju izgled, a ne žive ono što je propisano. Mnogo puta će im Isus tijekom svog javnog života predbacivati što ”čiste vanjštinu čaše i zdjele” dok je njihovo ponašanje ”puno iznuđivanja i zloće”. (Lk 11,39) ”S prašinom koju podižu pokrivaju svoju golotinju.” (Richard Bach) Ljubomorni su i žele da im se prizna autoritet. Okreću gomilu protiv Isusa, a za sebe kažu da su puni vrlina, koje ustvari uopće nemaju. Prikazuju se da su bolji, vrjedniji, moralniji, da su ”naj, naj”! Čini se da je licemjerje ”zarazilo” svaku poru društva i da uopće ne bi moglo funkcionirati bez licemjerna ponašanja, jer joj ono donosi puno više ”blagodati” i priznanja nego moralno, etično, uljudno ponašanje. Prava ”duhovna ambrozija”. Navodeći primjere licemjerja, papa Franjo često govori i o Crkvi. ”Nažalost, ima mnogo licemjernih kršćana i službenika. Pretvaraju se, laskaju i varaju jer nemaju hrabrosti suočiti se s istinom”. Vrijeme je da postanemo bolji.