Svatko danas ima ”svoje istine” i svatko ”mora” poštivati istine drugih. Nitko ne smije tvrditi da je u pravu više od drugoga. Isus je, međutim, došao na zemlju ne predstavljajući sebe kao jednu od mogućih istina, već kao jedinu Istinu. Za kršćane Isus nije ”jedan od bogova”, za njih je Isus Svjetlo svijeta. Jedino. Kršćanin nema ”neku svoju istinu” o Isusu, oblikovanu po vlastitim željama ili osjećajima, nego istinu koja je objavljena od samog Krista: ”Ja sam Put, Istina i Život” (Iv 13, 6) Istina nije stvar osobnog mišljenja, nego susreta s Isusom koji nam se objavio u Svetom Pismu, u sakramentima i u djelovanju Duha Svetoga. Zato nije važno ”kako ja doživljavam Boga”, nego moja vjernost onomu što je Bog objavio o sebi. On ne sjedi na visokom prijestolju s knjigom grijeha u rukama – On je Otac koji trči ususret izgubljenom sinu. Njegov pogled nije pogled istražitelja, nego pogled Oca koji traži svoje dijete. On nas ne gazi, nego podiže. Kad smo ranjeni, ne okreće lice od nas, nego nas liječi. Kad zalutamo, ne viče na nas, nego nas tiho poziva da se vratimo. I kad nas konačno ugleda, ne pita gdje smo bili, nego raširenih ruku trči prema nama da nas zagrli.