Na tvojoj njivi, Gospodine, još uvijek dozrijeva žetva. Još uvijek među mnoštvom mladih srdaca postoje oni koji traže više od prolaznog uspjeha, više od sigurnosti i više od života zatvorenog u vlastite granice. Još uvijek postoje mladi koji u sebi nose velike snove, iako ih možda još ne znaju imenovati. Zato te molimo, probudi među njima hrabrost da te poslušaju. Neka se ne boje ako osjete da ih zoveš. Neka ne misle da će izgubiti život ako ga predaju tebi. Daj da otkriju kako je najljepši život upravo onaj koji se daruje. Jer čovjek nikada nije veći nego onda kada ljubi. Na tvojoj njivi trebaju nam radnici čije će srce biti puno nježnosti. Ljudi koji će znati slušati, razumjeti i nositi tuđe terete. Ljudi čiji će osmijeh vratiti nadu, čija će riječ donositi mir, a čija će blizina govoriti o tvojoj dobroti. Na tvojoj njivi trebaju nam radnici puni zanosa. Ne ljudi navike, nego ljudi srca, ne ljudi koji samo govore o tebi, nego ljudi iz čijega se života vidi da si živ. Ljudi koji će svojim oduševljenjem zapaliti nova srca. Daj mladima oči koje će prepoznati ljepotu takvoga života. Daj da u pozivu ne vide odricanje, nego duhovnu pustolovinu. Ne gubitak, nego puninu. Ne kraj snova, nego početak sna koji si ti sanjao za njih mnogo prije nego što su se rodili. Jer tko bi mogao poželjeti ljepši život od onoga koji se troši za ljubav? Tko bi mogao pronaći veće bogatstvo od srca koje pripada tebi? Tko bi mogao poželjeti veću radost od one da bude tvoj glas i tvoja blizina ljudima? Na tvojoj njivi, Gospodine, još uvijek ima mjesta za mnoga mlada srca. Zato ih pozovi. Dotakni ih. Oduševi ih. Osvoji ih svojom nježnošću. I daj da se među njima nađu oni koji će jednoga dana, puni radosti i povjerenja, odgovoriti: ”Gospodine, ako me zoveš, evo me. Poći ću kamo god me vodi tvoja ljubav” (Iz 6,8).