Nakon uskrsnuća učenicima nedostaje vjera. Ali, iskreno, ne možemo ih kriviti. Kako vjerovati da je čovjek, koji je prije nekoliko dana javno ubijen, oživio? Očito je da razna svjedočanstva nisu bila dovoljna da uvjere učenike. Evanđelje je zapamtilo slučaj svetog Tome kao onoga koji nije htio vjerovati, ali je jasno da su svi učenici u istoj situaciji. Ne žele vjerovati svjedočanstvu jednih i drugih. Isus će im se morat ukazati izravno kako bi mogli priznati da je živ. Isus uskrsnuli nije se vratio u redovit ljudski život, kao Lazar i drugi koje je uskrisio od mrtvih. On je uzašao u jedan drukčiji, novi život – u Božju beskrajnost i odatle se očituje svojima. To je za učenike bila u potpunosti neočekivana stvar, s kojom su se prvo morali polagano snalaziti. Kad se ukazao Mariji Magdaleni iz koje bijaše istjerao sedam zloduha, ona je otišla to dojaviti njegovima, tužnima i zaplakanima, i oni joj ne povjerovaše. Nakon što se ukazao u drugome obličju dvojici od njih na putu dok su išli u selo, i oni su otišli to dojaviti učenicima, ali ni njima nisu povjerovali. (usp. Mk 16,9-15) Naposljetku će se Isus ukazati i apostolima, prekorit će njihovu nevjeru i poslat ih propovijedati evanđelje. Znamo da je vjera dar Božji, a ako je dar, onda se i Njega treba nešto pitati o tome, zar ne? Ako je i mali, vrijedan je i moćan. Sjetimo što je govorio o gorušičinom zrnu… Njemu nedostatak vjere ili mala vjera učenika nije problem. ”Ako budna srca slušamo svjedoke i otvorimo se znakovima kojima Gospodin uvijek iznova, i njih i sebe, čini vjerodostojnima, onda znamo: On je uistinu uskrsnuo. On je Živi. Njemu se povjeravamo i znamo da smo na pravomu putu.” (Benedikt XVI, Isus iz Nazareta)