Gospodine, koji si u Isusu pokazao da nijedan čovjek nije nevažan i da se tvoja snaga najviše očituje u slabosti, dolazimo pred tebe kao roditelji koji nose dar i križ svoje djece. Pruži ruku svoju da bude ozdravljenja, znamenja i čudesa po imenu tvoga Sina Isusa. Daj nam strpljivost kad se dani ponavljaju i kad je umor nepodnošljiv. Daj nam snagu kad se osjećamo sami i neshvaćeni. Daj nam oči koje će vidjeti ono što je skriveno: male pomake, tihe pobjede, osmijehe. Uči nas prihvaćati svoje dijete kao otajstvo povjereno našim rukama. Daj da u njegovoj slabosti prepoznamo tvoju blizinu. Daj da nikada ne zaboravimo da je vrijednost našega djeteta u tvojoj ljubavi, a ne u onome što može ili ne može učiniti. Kad nas zahvati strah za budućnost, budi naša sigurnost. Kad nas pritisne tuga, budi naša utjeha. Kad klonemo, podigni nas. A kad osjetimo radost, makar i kratku, nauči nas zahvaliti. Blagoslovi naše obitelji, naše domove i sve koji nam pomažu. Stavi na naš put ljude koji razumiju, koji ne osuđuju, koji znaju biti blizu. I učini i nas same osjetljivima za druge koji nose sličan križ. Gospodine, u tvoje ruke stavljamo svoju djecu i sebe. Vjerujemo da nas vodiš putem koji možda ne bismo izabrali, ali na kojem nas ti nikada ne ostavljaš. Neka nas tvoja ljubav nosi danas i u sve dane koji dolaze. ”Gospodine, pruži ruku svoju da bude ozdravljenja, znamenja i čudesa po imenu svetoga Sluge tvoga Isusa” (Dj 4,3). Amen.