Gospodine, danas Ti zahvaljujemo za ljude

koje si poslao na naš put onda kada nam je bilo teško.

Za one koji nisu prošli pokraj nas,

nego su zastali.

Za one koji su primijetili našu bol

i onda kada o njoj nismo govorili.

Za one koji su nas saslušali bez osuđivanja,

koji su ostali uz nas kada nisu znali što reći,

koji su nas ohrabrili kada smo htjeli odustati

i vjerovali u nas kada mi više nismo vjerovali u sebe.

Za ruku koja nas je podigla,

za riječ koja nam je vratila nadu,

za vrata koja su nam otvorili,

za vrijeme koje su nam darovali,

za dobrotu koju možda nikada nismo uspjeli uzvratiti.

Blagoslovi, Gospodine, sve te ljude.

Možda nikada neće znati koliko nam je značilo

ono malo što su učinili.

Možda su već zaboravili trenutak

koji mi još uvijek pamtimo.

Zato im Ti uzvrati za svako dobro.

A nama daj srce koje neće zaboraviti primljenu dobrotu

i oči koje će prepoznati čovjeka kojemu je danas potrebna ruka.

Jer možda je upravo sada došao red na nas

da nekome budemo ono

što je netko jednom bio nama.

Gospodine, za sve koji su nam pružili ruku

kada nam je bila potrebna – čuvaj ih i blagoslovi.