Postoji trenutak kada čovjek prestane pitati: Što veliko moram učiniti za Boga? i počne pitati: Kako mogu ljubiti Boga upravo tu gdje jesam? Sveta Mala Terezija željela je učiniti mnogo za Isusa – htjela je biti misionarka, mučenica, pripadati Kristu potpuno i bez ostatka. A onda je shvatila nešto vrlo jednostavno i veliko: njezin poziv nije da bude sve. Njezin je poziv – ljubav. I tada je njezino srce moglo reći: Ne tražim, Gospodine, da budem velika. Ne tražim da moje ime ostane zapisano u pamćenju ljudi. Dovoljno mi je da Ti znaš da sam Te ljubila. To je njezin ”mali put”. Put na kojem ne mora činiti velika djela da bi bila blizu Bogu. Put na kojem se svetost ne mjeri veličinom onoga što čini, nego ljubavlju s kojom to čini. Ne traži zato ni put bez križa, ni dane bez umora. Zna da će biti trenutaka kada neće biti lako. da će biti ljudi koje će biti teško ljubiti, i dana kada će joj ponestati snage, bit će trenutaka kada nitko neće primijetiti ono što čini. Ali baš tada moći će reći: Moj je poziv ljubav. Moj je put ljubav. Samo ljubav.