Lakše je stajati sa strane, gledati gdje voda prodire i upirati prstom, nego uzeti kantu i uprljati ruke. Nadzorni ne riskira, on komentira, mjeri, procjenjuje i uvijek zna što je trebalo učiniti, osobito kad je već kasno. Dok nadzorni raspravljaju što bi trebalo, radni su, naprotiv, izloženi, umorni, često nespretni, i lake mete. Nadzor daje privid kontrole, a trud pokazuje krhkost. Onaj tko radi spreman je i pogriješiti, i biti krivo shvaćen, čak i ispasti naivan, a onome tko nadzire najvažnije su njegove ”čiste ruke”. Ali kaljuže se ne prazne analizom, nego kantom, zar ne? U teškim trenucima najglasniji se često povuku i odu bestraga, a najtiši preuzmu teret. Na kraju se pokaže da život ne drže oni koji su sve znali, nego oni koji su, unatoč svemu, nastavili živjeti. Ne savršeno, ne herojski, nego uporno. A to je, u stvarnom životu, rijetka i skupa vrlina.