Nisu tražili putove slave, niti svjetla velikih pozornica, pošli su tamo gdje čovjek šuti i gdje se nada jedva nazire. U rukama su nosili Evanđelje, u srcu ime Isusa Krista, a svaki korak kroz prašinu svijeta postajao je molitva života. To su heroji vjere, misionari Božji, svjetlo što gori kad nastupi noć. Ne nose bogatstvo, ne traže priznanja, njihova snaga je Kristova moć. I gdje god čovjek izgubi nadu, oni donose ljubav i mir. Za Kraljevstvo Božje život daruju, ostavljajući neizbrisiv trag. Ondje gdje ratovi ranjavaju zemlju, gdje glad i samoća lome dan, ostaju uz one koje svijet zaboravlja i postaju brat, sestra i stan. Ne pitaju koliko će trajati put, ni hoće li itko znati njihovo ime, dovoljno im je da Krist bude blizu i da Njegova ljubav dopre do svih. Njihove ruke podižu pale, njihove riječi budu novi dan, njihova šutnja često govori više od mnogih govora i velikih planova. Poput zrna koje umire u zemlji, da bi život procvao iznova, oni svakodnevno daruju sebe za radost nečijega sutra. Kad jednom utihnu njihovi koraci, ostat će svjetlo koje ne prolazi, u srcima ljudi koje su voljeli i kojima su se vratili nadu u život. Jer iza njih ne ostaju spomenici, nego lica koja ponovno vjeruju, da Bog još hoda ovim svijetom i da ljubav nikada ne umire. To su heroji vjere, misionari Božji, svjetlo što gori kad nastupi noć. Ne nose bogatstvo, ne traže priznanja, njihova snaga je Kristova moć. I gdje god čovjek izgubi nadu, oni donose ljubav i mir. Za Kraljevstvo Božje život daruju, ostavljajući neizbrisiv trag.