Toliko puta nosim svijet na svojim rukama – brinem se, žurim, želim sve držati pod kontrolom. A Ti dolaziš tiho, šapćeš moje ime i brišeš svaki moj strah. Kad podignem pogled prema Tebi, vrijeme kao da stane. Srce diše mirnije. Shvaćam da sve što tražim već je ovdje, u Tvome pogledu, u Tvojoj blizini. Ne moram trčati da bi me volio. Ne moram dosegnuti nebo niti dokazivati svoju vrijednost. Dovoljno je sjesti kraj Tebe i dopustiti svome srcu da čuje ono što govoriš. Kad me zovneš imenom, sve se utiša u meni. Nestaje buka mojih misli, mojih planova i mojih strahova. Sve što sam tražio nalazim u Tvome pogledu. Ti si svjetlo moga dana, čak i onda kada hodam kroz vlastite sjene. Jedno je potrebno. Jedno znam – tvoja ljubav me vodi. Kada sam s Tobom, svaki novi dan i obični trenuci, postaju dar. Pred Tvoje noge spuštam svoje vjedro, puno mojih briga, umora i neizgovorenih pitanja. Ti ga ne ostavljaš praznim. Puniš ga živom vodom. Ono što je bilo teško pretvaraš u mir, a umor u sklad. Tada shvaćam da nisu najvažniji svi moji koraci ni sva moja postignuća, ako moje srce luta daleko od Tebe. S Tobom svaki mali trenutak postaje vječnost. Sve dobiva svoje pravo mjesto. Ako ponovno krenem prebrzo, zaustavi me svojim osmijehom. Podsjeti me da nije potrebno učiniti više, nego ostati bliže. Jedno je potrebno, rekao si. To želim nositi u svome srcu. Ostati uz Tvoje srce, dopustiti da me vodiš blagim glasom. Tada svaki dan postaje novo jutro. Svaki dah postaje pjesma ljubavi.