Svi u sebi nosimo želju da postanemo bolji ljudi, ali često zaboravljamo da se to ne događa preko noći. Bolja verzija sebe ne nastaje velikim riječima i naglim promjenama, nego malim svakodnevnim koracima. Čovjek raste onda kada je spreman učiti iz svojih pogrešaka, priznati svoje slabosti i svaki dan iznova započeti. U Evanđelju Isus ne traži od svojih učenika da odmah postanu savršeni. On ih poziva da ga slijede, da korak po korak dopuštaju da ih njegova riječ mijenja. Često mislimo da ćemo postati bolji kada se promijene okolnosti oko nas. No, prava promjena počinje u srcu. Kada naučimo biti strpljiviji, zahvalniji, kada manje osuđujemo, a više razumijemo, tada se polako oblikuje nova osoba u nama. Postati bolja verzija sebe ne znači postati netko drugi. Bog nije stvorio kopije, nego jedinstvene osobe. Zato naš zadatak nije uspoređivati se s drugima, nego biti danas malo bolji nego jučer. U tome je prava mudrost života. Svaki put kada izaberemo dobrotu umjesto sebičnosti, oprost umjesto gorčine i nadu umjesto malodušnosti, činimo korak prema onome čovjeku kakvim nas je Bog zamislio. Nikada nećemo biti savršeni, ali svakoga dana možemo biti vjerniji onome što nosimo u sebi. A to je već veliko. Čovjek raste vjernošću malim dobrim odlukama koje iz dana u dan oblikuju njegovo srce.