Kad nam život tone poput broda, uhvati nas panika: skačemo, spašavamo glavu, i okrećemo leđa svemu što nas vuče u dubine. Ali kad nam život tone poput broda, ne smijemo skakati, nego trebamo uzeti kantu. Uzeti kantu znači ostati, preuzeti odgovornost, prihvatiti da se život ne spašava bijegom nego vjernošću onome što nam je povjereno. To je stav čovjeka koji ne pita najprije hoće li uspjeti, nego što je ispravno učiniti u tom trenutku. U svakodnevnom životu to često znači ne odustati od odnosa kad postanu teški, ne pobjeći od zajednice kad se pojave pukotine, ne napustiti vlastiti poziv čim se pojavi voda u potpalublju. Nije sigurno, nije herojski na prvi pogled, ali takvi ljudi, ljudi s kantom u ruci, često spase brod, ili ostanu do kraja, čak i ako brod na kraju ipak potone.