U vrijeme patnje često smo neshvaćeni i napušteni. I Isus je imao takvo iskustvo. Kada je pokušao svoju bol podijeliti sa svojim prijateljima, umjesto da ga hrabre, oni su se međusobno prepirali tko je od njih najveći. (Mk 9,30-37) Nismo iznenađeni. I mi često živimo u takvom nemilosrdnom okruženju, u kojem je temeljna dinamika – natjecanje, gdje beskrupulozni, nasilni i zli bolje prolaze od dobrih. Od prvih godina života uvjeravaju nas da moramo biti bolji od drugih, a kad to nismo, hranimo se ljubomorom, zavišću i kritikama, čak do spremnosti da uklonimo protivnike. Iza nasilne i agresivne odrasle osobe stoji dijete koje nije bilo ljubljeno. Zato Isus koristi priliku da svoje učenike pouči o pravom smislu života te im kaže: ”Tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!” Uzme zatim dijete, postavi ga posred njih, zagrli ga i reče im: ”Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima.’’ Cilj života dakle nije osvojiti pozicije, nego se prepustiti Božjem zagrljaju.