Lijepo je biti Tvoja učenica jer kraj Tebe ne moram uvijek imati odgovore. Mogu jednostavno sjesti kraj Tvojih nogu. Mogu biti ona koja sluša. Koja ne mora ništa dokazivati, ništa objašnjavati, ništa postići. Mogu slušati Tvoj glas i polako, dan po dan, učiti od Tebe ono najvažnije – kako se voli. Lijepo je ići za Tobom, čak i kad ne znam kamo me vodiš. Ponekad bih tako rado unaprijed znala što si zamislio za mene. Voljela bih vidjeti cijeli put, znati što me čeka iza sljedećeg zavoja, biti sigurna da neću pogriješiti. Ali Ti mi rijetko pokazuješ cijeli put. Umjesto toga prilaziš i govoriš samo: ”Pođi za mnom.” I to je dovoljno. Jer nije najvažnije poznavati put. Najvažnije je znati s kim idem. A ja idem s Tobom. Uz Tebe ne moram sve razumjeti. Ne moram uvijek biti jaka. Smijem imati pitanja. Smijem zastati. Smijem pogriješiti. Smijem priznati da nešto ne mogu. I smijem ponovno početi. Ti imaš strpljenja sa mnom. Možda ja ponekad nemam strpljenja sa sobom. Htjela bih biti bolja nego što jesam, vjernija, hrabrija, mirnija. Htjela bih neke lekcije već jednom naučiti. A Ti me ne požuruješ. Ne odustaješ od mene kad ponovno pogriješim. Ostaješ moj Učitelj i ponovno me pozivaš da krenem za Tobom. Lijepo je biti Tvoja učenica, Isuse, jer od Tebe učim i kako gledati ljude. Učiš me ne prolaziti pokraj njihove boli. Učiš me zastati ondje gdje bi drugi samo prošli. Učiš me ne suditi prebrzo, jer nikada ne znam što netko nosi u sebi. Učiš me opraštati kad nije lako. Učiš me ostati blizu kad bi bilo jednostavnije otići. I svaki put kad pomislim da znam što znači ljubiti, Ti mi pokažeš da ljubav može ići još dalje. Zato biti Tvoja učenica ne znači da sam sve naučila. Zato Te danas ne molim da mi sve objasniš. Ne tražim da sve znam. Ne tražim ni da mi sve bude jasno. Molim Te nešto jednostavnije: Sačuvaj u meni srce učenice. Srce koje Te sluša i onda kada bi radije govorilo. Srce koje Ti vjeruje i onda kada ne vidi cijeli put. Srce koje se ne umori učiti od Tebe. Srce koje se nakon svakoga pada ponovno vraća Tvojim nogama. I sačuvaj u meni radost što pripadam Tebi. Da usred svega što dolazi mogu tiho reći: Lijepo je biti Tvoja, Isuse. Lijepo je učiti od Tebe. Lijepo je ne morati uvijek znati kamo idem, ako znam da idem s Tobom. A kad jednoga dana pogledam sav put kojim si me vodio, možda ću tek tada razumjeti mnoge stvari koje danas ne razumijem. Možda ću vidjeti koliko si bio blizu i onda kada mi se činilo da ne znam kuda idem. I tada bih voljela moći reći samo: Bilo je lijepo biti Tvoja učenica, Gospodine. Bilo je lijepo učiti od Tebe kako se voli. Bilo je lijepo ići za Tobom. I bilo je lijepo biti Tvoja, Isuse.