Kršćanski život ne polazi od onoga što činimo, nego od onoga tko jesmo i čiji smo. Odgovor se nalazi u Božjem planu stvaranja i otkupljenja - da budemo onakvi kakve nas je Bog zamislio. A Bog nas nije zamislio kao strojeve za dobra djela, nego kao sinove i kćeri, ljubljena bića, pozvana na zajedništvo s Njime. Ako smo Njegovi, ako znamo kakve nas je htio, tada će i naša djela imati pravi smisao. Obrnuto ne vrijedi. Ne činimo ”da bismo postali Božji”, nego činimo ”jer jesmo Božji”. To je zdrav kršćanski identitet. U mnogim religijama ljudi pokušavaju dosegnuti Boga djelima, žrtvama, pravilima, zaslugama, ali kod kršćana to ide iz suprotnog smjera: Bog dolazi k čovjeku, On nas prvi ljubi, On nam daje identitet prije nego išta učinimo. Kad čovjek zna da je ljubljen, da mu je pripadnost darovana, onda njegovo djelovanje više nije borba za vlastitu vrijednost, nego jednostavni odgovor ljubavi. Djela koja proizlaze iz identiteta slobodna su, radosna i vjerna – nisu teret, nego izraz zahvalnosti, nisu dokaz pred drugima, nego svjedočanstvo za Onoga koji je u srcu. Isus kaže: ”Ostanite u meni… Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda.” (Iv 15,4-5) Plodovi dolaze iz povezanosti s Isusom. Ne živimo da bi nešto postali, živimo jer smo već postali. To je naš identitet. Ne moramo dokazivati svoju vrijednost, ne moramo neprestance zasluživati Božju naklonost.