Ne treba nam nitko drugi do Isusa. Nije On jedna od mogućnosti, On je jedinstven. On nema konkurencije. Mogu nam ponuditi objašnjenja, tehnike, utjehe ili bijeg, ali ne mogu dati Svijetlo koje svijetli poput Njega. To može samo On. On jedini! Zato Petar prelijepo kaže: ”Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga” (Iv 6, 68). U trenutku kada mnogi odlaze, sablažnjeni Njegovim riječima, učenici ostaju s Njim, jer za njih nema drugog do Isusa samog. Njihova vjera više nije samo oduševljenje, nego je postala odluka. Odlučili su ostati s Njim i onda kada se ništa nije događalo, ni čuda ni posebnosti, u svakidašnjici hodanja, u sivilu običnosti, u molitvi bez riječi, u strpljenju kom su se učili, i u prihvaćanju dana kakav je već bio. Njega su izabrali. Isusa. Hans Urs von Balthasar u djelu Glaubhaft ist nur Liebe kaže da je jedino ljubav vjerodostojna, a odlučiti ostati s Isusom upravo je takva, ona koja ne odlazi ni kada nestane oduševljenja. Zato je odluka ostati s Njim uvijek nova. Ne donosi se jednom zauvijek, nego se svakodnevno obnavlja. U njoj nema jamstva lakšeg puta, ali ima obećanje smisla. Ostati s Njim znači vjerovati da i onda kada ne razumijemo, kada bismo mogli otići, život ima ima smisla upravo zato što On ostaje s nama.