S ganućem slušam Olivera i njegovu prelijepu šansonu o Ključu života, i divim se Isusu koji govori: ”Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom, svim umom svojim i svom snagom svojom”. Ako se pitamo zašto nas je stvorio, sada znamo – stvorio nas je zato da nas ljubi i da mi ljubimo njega. Bog je ključ naše sreće. Naša sreća nalazi se u ljubavi. To je nešto najljepše što čovjek može doživjeti – dodir Božje ljubavi koja ne traži ništa zauzvrat, a daje sve. Kad jednom iskusiš tu ljubav, ništa više nije isto. ”Na kraju naših života bit ćemo suđeni po ljubavi”, napisao je sveti Ivan od Križa. Ljubav je put koji je uvijek otvoren svakome, bez obzira na sve drugo. Kada osjetimo granice svoga srca, otvorimo ga Bogu, da Bog bude taj koji ljubi u nama. Tada i nemoguće postaje moguće. Njegova ljubav ruši zidove, nadilazi granice i pretvara nemoć u snagu. On u našoj slabosti pokazuje svoju moć. Taj trud ljubavi ”vrijedi više od svih prinosa i žrtava”. To je put svetaca. Onaj tko ljubi već živi raj na zemlji i čini ga živim za sve one koje voli. To je Kraljevstvo koje je Krist došao navijestiti svojim riječima i djelima. On nas uči ovoj zapovijedi svojim životom. Prošao je zemljom čineći dobro. Njegov put je put ljubavi.