Postoje istine koje su teške, za koju srce nije spremno. Zbog toga ih ne treba staviti pred druge. Neke tajne Bog čuva iz milosrđa. Isus kaže učenicima: ”Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi” (Iv 16,12). Bog ne daje čovjeku sve odjednom. Objavljuje mu se polako, koliko može podnijeti. I u ljudskim odnosima postoji mudrost šutnje. Nekad previše znanja unese nemir, sumnju ili gorčinu koju više ne možemo vratiti natrag. Blaise Pascal je zapisao kako čovjek nije stvoren samo za gole činjenice, nego i za otajstvo. Srce živi od povjerenja jednako koliko i od istine. Zato postoje trenuci kada je bolje ne znati sve o tuđim mislima, ni o razlozima nekih rana. Čovjek tada uči hodati vjerom, a ne s potpunom sigurnošću. No, vjera nije sljepoća. Ona je prihvaćanje da život nije u našim rukama do kraja. ”Bog ne osvjetljava cijeli put odjednom, nego samo korak koji treba učiniti” (Paul Claudel, Le Soulier de satin). Jer kad bismo vidjeli sve, izgubili bismo hrabrost za današnji dan.