Isus ne skriva suze, i ne bježi od osjećaja (Iv 11,35), posebno kad se radi o prijateljima. Prijatelji su zaslužili njegove suze, jer je za Njega prijateljstvo svetinja. A gdje je prijateljstvo, tamo će biti i bol. Nitko ne može izazvati suzu ako prije toga nije donio radost, povjerenje i blizinu. Zato su Isusove suze trag, trag da je živo otvoreno, da je sve dao, da nije ostao zatvoren u sebe. Imao je one za koje je vrijedilo zaplakati. Isusove suze zbog odlaska prijatelja su objava da božanska ljubav ne isključuje bol, ali je uzima na sebe. Njegovo zadržavanje i šutnja prije dolaska, pa onda i suze, sve to pokazuje da se ljubav ne sastoji samo u rješavanju problema, nego u sudjelovanju u tuđoj boli. Marta i Marija očekuju odgovore i rješenje, ali dobivaju zaplakanog Isusa. Bio je to najveći dar. Jesmo li spremni biti takvi prijatelji, zaplakani? Isus nam poručuje da ljubav koja je stvarna prolazi kroz bol, ali je preobražava. On se ne boji ni suza ni groba. Raduje je kad smo radosni, i plače kad plačemo. Na kraju, suze i osmijeh su znakovi da je netko u našem životu važan.