Da bi ih obranio od nečistih duhova, Isus ne uči učenike tehnikama, formulama ili strategijama, nego ih uči kako ostati u Ocu. To je prvo i temeljno: zlo se ne pobjeđuje snagom volje, nego ukorijenjenošću u Bogu. Nečisti duhovi djeluju ondje gdje se čovjek zatvara, iscrpljuje ili osamljuje, a povlače se ondje gdje postoji povjerenje, jednostavna molitva i otvorenost milosti. Isus jasno kaže: ”Ovaj se rod ničim drugim ne može izagnati osim molitvom” (Mk 9,29). Molitva ovdje nije govor mnogo riječi, nego stanje srca koje zna komu pripada. Čovjek koji redovito staje pred Boga, makar i bez riječi, već je u prostoru koji nečisti duhovi ne podnose. Tišina pred Bogom često je snažnija od bilo kakve borbene retorike. Drugo važno sredstvo je razlučivanje. Nečisti duhovi rijetko dolaze frontalno. Češće se uvlače kroz nemir, pretjeranu krivnju, beznađe, potrebu za kontrolom ili uvjerenje da sve moramo sami. Evanđelje nas uči da takve misli ne prihvaćamo zdravo za gotovo. ”Ne vjerujte svakom duhu, nego provjeravajte duhove” (1 Iv 4,1). Razlučivanje znači pitati se: vodi li me ova misao prema povjerenju ili prema zatvorenosti, prema životu ili prema paralizi. Treće je ostajanje u zajednici. Nečisti duhovi traže izolaciju. Čovjek koji se odvoji, koji sve nosi sam i nikome ne govori o svojim borbama, postaje ranjiviji. Isus šalje učenike po dvojicu (Mk 6,7), ne zato što su slabiji sami, nego zato što se zlo lakše razotkriva u odnosu. Razgovor, ispovijed, zajednička molitva, sve su to prostori u kojima tama gubi snagu jer više nije skrivena. Važno je i ovo: nečistim duhovima ne smije se davati pažnja. Isus im ne ulazi u dijalog, ne raspravlja s njima, ne dopušta im da oblikuju temu. Obrana nije u opsesivnom bavljenju zlom, nego u usmjerenosti na dobro. To je vrlo konkretno: činiti dobro, ustrajati u malim vjernostima, njegovati zahvalnost. Na kraju, važno je zapamtiti – kršćanski život nije stalna borba s nečistim duhovima, nego hod s Kristom. Oni postoje, ali nisu središte. Središte je Onaj koji oslobađa. Tko ostaje u Kristu, ne mora živjeti u strahu, nego u budnosti i miru. ”Budite trijezni i bdijte” (1 Pt 5,8), kaže Pismo, ne da bismo se bojali, nego da bismo znali komu pripadamo. Put pripada Bogu, a nečisti duhovi uvijek ostaju sa strane, bez doma i bez cilja.