Kako se nositi s ljudima koji dijele lekcije svima

Kako se nositi s ljudima koji dijele lekcije svima

Takvi ljudi često ostavljaju dojam snage, ali iza toga nerijetko stoji velika potreba da budu potvrđeni, viđeni i priznati. Nije svaka dominantnost znak sigurnosti. Ponekad je upravo suprotno: čovjek koji je duboko miran nema potrebu stalno pokazivati da je ”netko”. Romano Guardini je jednom zapisao da je prava zrelost tiha jer ne mora neprestano dokazivati vlastitu vrijednost. To se vrlo jasno vidi u međuljudskim odnosima. Kad netko stalno naglašava stil, status, mišljenje ili autoritet, često zapravo traži mjesto u svijetu. Auto, izgled, glasno mišljenje, potreba da se ”drži lekcije” starijima — to može biti oblik obrane od unutarnje nesigurnosti. Ali važno je ne upasti u zamku prijezira. Jer čim ih počnemo gledati samo kao ”iskompleksirane”, lako postanemo oholi na drugi način. A oholost se ne pokazuje samo glasnoćom; ponekad se skriva u tihom osjećaju: ”Ja sam iznad njih.” Zato je najbolje zauzeti miran i dostojanstven stav. Ne ulaziti u natjecanje. Takvi ljudi često nesvjesno traže reakciju: divljenje, otpor ili sukob. Ako osjete da vas mogu isprovocirati, nastavit će. Ako vide da ste mirni, pristojni i sigurni bez dokazivanja, s vremenom će izgubiti potrebu za nadmetanjem s vama. Vrlo je važno ne ismijavati njihove vanjske znakove identiteta — bradu, frizuru, auto, stil. To su često simboli pomoću kojih čovjek pokušava izgraditi sliku o sebi. Iza toga može stajati rana, osjećaj manje vrijednosti ili potreba za poštovanjem koju nikada nisu zdravo razvili. Čovjek koji je stvarno siguran ne mora stalno naglašavati svoju ”muškost”, uspjeh ili pamet. Istodobno, ne treba im ni podilaziti. Kad dijele lekcije starijima ili se nameću, dobro je ostati kratak, miran i nenapadan. Ne treba ih javno spuštati, ali ni povlađivati njihovoj potrebi za dominacijom. Ponekad je dovoljno nekoliko mirnih rečenica izgovorenih bez nervoze. Ljudi koji se hrane dojmom moći često ne znaju što učiniti s osobom koja je mirna bez straha. Postoji jedna misao Antoinea de Saint-Exupéryja iz Citadele: ”Čovjek koji viče da ga vide često zapravo ne vjeruje da postoji.” U tome ima mnogo istine. Neki ljudi glasno grade identitet jer se iznutra još nisu susreli sa sobom. Zato čuvajmo svoje dostojanstvo i unutarnju slobodu. Nemojmo se uspoređivati. Nemojmo ih pokušavati pobijediti u njihovoj igri dojma. Tihi, stabilni ljudi dugoročno ostavljaju najdublji trag. Krist u Evanđelju nikada nije dominirao bukom, a ipak je imao autoritet pred kojim su ljudi zastajali. ”Učite od mene jer sam krotka i ponizna srca” (Mt 11,29). U tome je velika snaga: biti čvrst bez potrebe da se pokazuješ.