Recepti dobro služe za kolače, ali se duhovnost ne mijesi po uputama. Isus nas stalno vraća na bit: ”Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote” (Mk 2,27), Mariji kaže da je izabrala ”ono jedino potrebno” (Lk 10,42). Prorok Mihej sažima što Gospodin želi: ”Činiti pravdu, ljubiti dobrotu i ponizno hoditi s Bogom” (Mih 6,8). Isusova duhovnost bila je jednostavna, prožeta životom, ne sustavom. Njegov je pogled išao prema srcu čovjeka, a ne prema formi. Kad su ga pitali koja je zapovijed najveća, On ne govori o pravilima, nego kaže: ”Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim… i ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe” (Mt 22,37–39). Crkva je kroz stoljeća, iz želje da sačuva vjeru i prenese je dalje, nadogradila mnogo toga – i lijepog, ali i teškog. I ponekad se izgubila u vlastitim prijedlozima. Ne pretjerujmo. Vjera nije natjecanje u pobožnostima, nego odnos srca. Isus je često upozoravao na to kad je govorio: ”Kad molite, ne blebećite kao pogani” (Mt 6,7-8). Pobožnosti su lijepe ako nas približavaju Bogu, ali ako postanu cilj same sebi, onda štete. Danas bi nam Isus rekao: ”Ne gomilajte oblike. Bog ne traži da mu dokazujemo koliko ga volimo, nego da mu dopustimo da nas voli, u onom ”pomaljem”, kako bi rekli moji Međimurci, u onom što život donosi. Isus nije došao nametati terete, nego ih skinuti: ”Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni, i ja ću vas odmoriti” (Mt 11,28). On nije komplicirao, On je oslobađao. Prava duhovnost se ne mjeri brojem pobožnosti, nego srcem koje zna reći: Evo me, Gospodine! ”Pomaljem” dakle, bez grča i bez potrebe da sve bude savršeno. Ne komplicirajmo, budimo to što jesmo i vjerujmo da nas Bog voli baš takve. Život je već dovoljno zapetljan, ne trebamo ga još više vezati brigama i maskama. Ne trebamo novih duhovnosti ni recepte ”lažnih duhovnjaka”, danas nam je potrebna Isusova jednostavnost. Pobožnost nije sprint ni trčanje pred rudo, nego život bez pretjerivanja i bez glume.