Bračna ljubav uvijek je rizik, jer se u nju ulazi bez jamstva i bez potpune kontrole nad budućnošću, jer se daje drugome u ruke. Zajednički život svakodnevno nas podsjeća da ne možemo misliti samo na sebe. Druga osoba stoji pred nama ne kao netko tko će uvijek ispuniti naša očekivanja, nego kao netko tko se mijenja, tko može oslabjeti, razboljeti se, pa čak i udaljiti. Upravo tu se razotkriva istina ljubavi, jer ona ne raste u sigurnosti potpunog jamstva, nego u povjerenju koje prihvaća nesigurnost. Bračna ljubav zato je uvijek rizik, ali rizik koji ima smisla, jer bez te izloženosti nema ljubavi. U riziku ljubav sazrijeva – postaje strpljiva, ponizna i tiha, često daleko od velikih riječi i snažnih osjećaja, ali duboko ukorijenjena u vjernosti svakodnevice. Takva ljubav zna boljeti, ali nas i oslobađa iluzije da se život vrti oko nas. I tada se, paradoksalno, otkriva da se najviše dobiva upravo ondje gdje se usudi izgubiti sebe za drugoga. Nažalost, današnji obiteljski konteksti nisu baš tako idealni. Obitelji su često mjesta sukoba, prostori u kojima se troše rane života, čiju ćemo bol i posljedice osjećati s vremenom. Život neumitno donosi trenutke u kojima otkrivamo da nam ipak ponekad ne ide. To se događa zato što smo krhki, jer nismo dovršeni i jer nosimo u sebi rane koje nismo birali. Umor, razočaranja, neizgovorene riječi i nerealna očekivanja polako se talože i izlaze na površinu upravo onda kada više nemamo snage skrivati ih. Ne ide nam i zato što se drugi mijenjaju, kao što se mijenjamo i mi. Ono što je nekada povezivalo, s vremenom može postati izvor napetosti, i bliskost se pretvara u udaljenost. U tim trenucima postaje jasno da ljubav i obitelj nisu trajno stanje lakoće, nego odnos koji prolazi kroz krize. Upravo tada se pokazuje koliko su odnosi stvarni, jer tek kad ne ide, čovjek uči tražiti pomoć, uči strpljivost i ponovno birati drugoga, ne iz snage, nego iz istine vlastite slabosti. Čovjek raste upravo ondje gdje mora učiti kako biti s drugima bez bijega, ostati u odnosu i onda kada je teško, jer se upravo u toj napetosti između potrebe za bliskošću i straha od povrede, oblikuje zrelost ljubavi.