Jezik brži od pameti

Jezik brži od pameti

”Mnogi od Isusovih učenika rekoše: Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?” (Iv 6, 60-69) Isus će radije izgubiti prijatelje i učenike nego da ne govori istinu. Oni koji će ostati s Njim i slijediti ga, bit će ”znak osporavan”, često odbačeni i neshvaćeni, ali će bit kako treba, slušat će Učitelja, a neće slijediti svoje sebične ciljeve. Na muci se poznaju junaci. Ova reakcija učenika poziva nas da ponekad zastanemo i napravimo pauzu, tj. da obustavimo svoje prosuđivanje dok stvari ne postanu jasnije. Jer jednom kad otiđemo, više se nećemo vratiti. Kad se nešto razlupa, ponekad je nemoguće to natrag sastaviti. Učimo dok smo živi, i ne znamo sve. Uvijek će postojati nešto na čemu ćemo morati dodatno poraditi. Podsvijest nas katkad sabotira pa nam izleti misao ili odluka koju ne želimo izreći ni donijeti, kad je jezik duži od pameti. Svijet je prepun takvih i to nije u potpunosti njihova krivnja – kaže Dan Lyons, američki pisac publicističkih bestselera u svojoj knjizi ”The Power of Keeping Your Mouth Shut in an Endlessly Noisy World” ili, u slobodnom prijevodu, ”Moć zatvorenih usta u beskrajno brbljavom svijetu”, jer živimo u svijetu koji ne samo da potiče pretjeranu komunikaciju, nego je de facto i zahtijeva. Uspjeh se mjeri time koliko pozornosti možemo privući – steći brojne sljedbenike na društvenim mrežama, postati Instagram influenceri, napraviti viralni video, pokupiti lajkove… Preplavljeni smo YouTubeom, društvenim mrežama, aplikacijama za chat, streaming servisima. Tvita se radi tvitanja, priča se radi samog razgovora. A mnogi od najmoćnijih i najuspješnijih ljudi u svijetu čine (ili su činili) upravo suprotno. Umjesto da traže pozornost, oni se suzdržavaju. Kad govore, paze što govore. Pogotovo na društvenim mrežama. Pričljivci, ovisnici o komunikaciji, ne govore samo malo više od ostalih, već puno više, i to rade cijelo vrijeme, u svakoj prilici ili okruženju, čak i kada znaju da drugima to smeta. Oni jednostavno ne mogu stati. Takvih je bilo i među Isusovim učenicima. I kad nije bilo po njihovom, jednostavno su ”odstupili, i više nisu išli s njime.” Znao ih je tko su već od početka. ”Govore, a ne čine”.