Došao sam rano u Tvoj vinograd i mislio da znam što znači biti Tvoj. Nosio sam svoje dane, sunce i umor i vjerovao da sam zaslužio svoj dar. A onda si pozvao i one posljednje, one koji su dugo stajali uz put, i otvorio im svoje ruke kao da nikada nisi bio ljut. Tada sam počeo gledati njih umjesto Tebe. Počeo sam brojiti što daješ drugima, a zaboravio sam što daješ meni. Zaboravio sam da si Ti dobar, mnogo više nego što ja mogu razumjeti. Ti ne mjeriš ljubav onako kako je mjerim ja. Ti primaš i prvoga i onoga koji dođe posljednji i svakome govoriš: „Dođi, ima mjesta kraj Mene.“ Koliko puta i moje oko pita: „Zašto njemu? Zašto opet sve?“ A Ti mi tiho govoriš: „Prijatelju, zar ti smeta što sam dobar prema njemu?“ Ne želim više brojiti tuđe darove niti svoju vjernost stavljati pred Tebe. Želim se radovati svakom čovjeku koji je pronašao put do Tebe. Jer Ti si dobar više nego što razumijem. Ti ne mjeriš ljubav onako kako je mjerim ja. Primaš onoga koji Ti je došao rano, ali jednako tako otvaraš vrata onome koji dolazi posljednji. Za svakoga ima mjesta kraj Tebe. Ako sam došao prvi, hvala Ti. Ako sam dugo ostao, hvala Ti. Nije moja nagrada u tome što sam više učinio od nekoga drugoga. Moja je nagrada to što sam cijeli dan bio blizu Tebe. Zato više ne želim pitati zašto si nekome dao toliko. Neka Tvoja ljubav dotakne i onoga koji dolazi posljednji. Nauči moje srce radovati se Tvojoj milosti, jer meni ništa ne oduzimaš kada drugome daješ sve.