U Knjizi Izlaska (Izl 3,5) Bog kaže Mojsiju: ”Izuj obuću s nogu! Jer mjesto na kojem stojiš sveto je tlo.” Tlo nije sveto samo po sebi, nego zato jer se Bog nalazi u njemu. ”Izuti obuću” je poziv na strahopoštovanje prema svemu što je ”naše”, na čemu ”stojimo”, za što se ”držimo”. ”Poljubi zemlju po kojoj hodaš” (Mišo Kovač), ne zaboravi da je ona temelj svega što imaš: hrane, doma, identiteta. To je tvoja domovina, obitelj, tvoj Šenkovec, tvoja župa. Pozvani smo kleknuti i poljubiti ono što je naše - ne zato jer je savršeno, nego zato jer je naše, imati strahopoštovanja prema onome što je ”naše”. Znači reći: ”Ovdje pripadam, ovdje ću ljubiti, praštati i služiti”. To je znak identiteta, dostojanstva i zahvalnosti. Pozvani smo da budemo ljudi koji znaju zahvaliti i reći: ”Ovo je moje, ovo je naše – i zato je sveto”. Vjerujemo da je Gospodina s nama, i da za sobom ostavljamo tragove svetosti.