Savršena analiza čovjeka koji se muči, i ne napreduje, ne zato što to ne želi, nego zato što izabire pogrešno polazište. Često pokušavamo složiti život od stvari koje u sebi nemaju snagu za graditi: površne odnose, brze odluke, riječi bez težine, i sl. Isus o tome progovara vrlo jasno u paraboli o kući na stijeni i kući na pijesku (Mt 7,24–27). Skloniji smo birati lakši put: lakši materijal, ono što nam je pri ruci, što ne traži previše napora, što izgleda ”dovoljno” dobro. Molimo, idemo u crkvu, govorimo lijepe riječi – a u nama praznina, jer se iz tuzlanskih solana ne može izvlačiti savski pijesak. Thomas Merton je zapisao da najveća opasnost nije u tome da ne tražimo Boga, nego da Ga tražimo na kriv način, iz krivih razloga. Moramo si reći da smo gradili krivo, birali krive okolnosti, ljude, vrijeme – krivi pijesak. Ali, na sreću, postoji alternativa. O njoj je pisao sv. Franjo Saleški u djelu Uvod u pobožni život (Introduction à la vie dévote). Ponekad u dobroj namjeri izaberemo krivi put, a kad shvatimo pitamo se što napraviti. Odustati ili se vratiti na početak i ponovno krenuti? Da, ponovno krenuti! Izgubit ćemo na vremenu, i možda ćemo do cilja doći kasnije, ali ćemo doći kad-tad (a možda i umrijeti prije cilja, ali na ”dobrom putu”). Sv. Franjo Saleški govori o toj dinamici puta i povratka: ”Kad god padneš, ne gubi hrabrost, nego se odmah podigni i vrati se na pravi put” (Uvod u pobožni život, III, 9). Pogrešan smjer, pad, lutanje, nisu razlozi da čovjek ostane gdje jest, nego da se vrati. To vraćanje nije gubitak, nego dio puta. Jako je važno riječ ”odmah” – ne odgađati povratak, ne opravdavati se, ne govoriti sebi da je već kasno, jer svako odgađanje produžuje lutanje, a svaka odluka skraćuje put povratak prema Bogu. Vratiti se i početi iznova nije gubljenje vremena, nego trenutak kad život ponovno dobiva svoj pravi smjer. Uostalom, kuća na stijeni ne nastaje brzo.