Isus ne odbija nikoga, na svakoga je stavljao svoje ruke, i ozdravljao. (Lk 4, 40) Za Njega nitko nije samo broj, nijedna bol mu nije premala, nijedna patnja nevažna. Bog se ne umara od čovjeka. Ljudima koji mu dolaze s bolima i teretima, Isus pristupa osobno. On ne liječi samo ”na daljinu”, ”s neba”, nego ulazi u intimu svakoga, pokazujući da mu je dragocjen. Mi ne možemo liječiti čudom, ali možemo ”stavljati ruke” na bližnje kroz toplu riječ, prisutnost, suosjećanje i pomoć. Ljudima je ponekad dovoljan netko tko će ih saslušati i dati osjećaj da nisu sami, i da bi ”ozdravili”. I još nešto – Isus nije birao koga će dotaknuti, niti tko će ga dotaknuti. On je držao svoje ruke ispružene, i svi su mogli doći i ”uzeti od Njegove snage”. I danas su Njegove ruke ispružene. Idimo k Isusu. Prava ljubav ne poznaje granice.