Često mislimo da moramo biti jaki, pobijediti strah, dokazati vjeru, da bismo zaslužili Božju blizinu. Ali Isus ne dolazi k nama zato što smo jaki, On dolazi k nama zato što smo slabi. Učenici su u Gornjoj sobi bili sve, samo ne junaci vjere – bili su uplašeni, nesigurni i razočarani. I baš njima Isus daje najveći dar: svoj mir – mir koji ne ovisi o vanjskim okolnostima, niti o zaslugama. Njegov mir je dar, a ne nagrada; besplatan, a ne zaslužen; uliven u slabost, a ne pridodan snazi. Ako se osjećamo zatvoreni u vlastite ”sobe”, zbunjeni, izgubljeni ili preplašeni pred životom, ne trebamo zdvajati. On će doći. Kroz zatvorena vrata. Ali važno je znati ”čekati” ga. Ne trebamo prije toga sve pripremiti, riješiti i postati ”dostojni”. Ne. On dolazi tamo gdje se nalazimo, i onakvima kakvi jesmo. Ne da nam predbacuje i optužuje, nego da nam donese mir. On je Bog koji nas voli.