Evanđelja nam otkrivaju Isusa koji neprestano izlazi ususret ljudima. Nalazimo ga za stolovima, na putovima, uz jezera, na trgovima i u domovima. Njegovo je mjesto uvijek bilo među ljudima. Mnogi od njegovih najvažnijih razgovora nisu se dogodili u Hramu, nego u nečijem domu. Kad bismo danas mogli zamisliti Isusa u svojoj kući, vjerojatno ne bi najprije gledao jesu li stvari na svome mjestu ili je li sve besprijekorno uređeno. Sjeo bi za stol, slušao bi naše razgovore, naše brige za djecu i unuke, naše strahove za budućnost, naše umore nakon posla. Bio bi prisutan među nama kao prijatelj koji razumije ljudski život iznutra. Upravo zato je Tijelovska procesija snažan znak. Krist ne želi ostati samo u crkvenom prostoru. On želi ući u našu svakodnevicu. Tijelovska procesija kao da poručuje: kad bi mogao, Isus bi ponovno prolazio vašim ulicama, zastao pred vašim kućama, sjeo za vaš stol i podijelio s vama kruh. Zapravo, na neki način to i čini. Svaki put kada ga primamo u euharistiji, on ulazi u naš život dublje nego što bi mogao ući u bilo koju kuću. Francuski teolog Yves Congar jednom je primijetio da Bog nije postao čovjekom kako bi čovjeka izvukao iz njegova života, nego kako bi ušao u njega. To je možda najljepša slika Tijelova: Krist koji ne stoji iznad našega života, nego sjedi za našim stolom, dijeli naš kruh, sluša naše razgovore i ostaje s nama kao prijatelj koji nikada ne odlazi (Lk 19,5-7; Lk 10,38-42; Iv 12,1-2). Možda je zato današnji izazov ne samo organizirati tijelovsku procesiju, nego pomoći ljudima da otkriju zašto Krist izlazi među nas. Kada čovjek shvati da je euharistija znak Boga koji se želi družiti s nama, hodati s nama i ostati u nama, tada i procesija dobiva novo značenje. Ona više nije samo hod ulicama, nego svjedočanstvo da nijedan put ljudskoga života nije bez Božje prisutnosti. Bog ne želi ostati zatvoren u svetohraništu. On želi biti prisutan usred života ljudi. Euharistijska prisutnost nije dana da bi Krist bio udaljen od života, nego da bi bio što bliže čovjeku. Zato na Tijelovo izlazi među nas. Ne zato što mu je tijesno u crkvi, nego zato što želi pokazati da nijedan dio ljudskoga života nije izvan njegova interesa i ljubavi. On želi biti prisutan ondje gdje ljudi žive: u našim kućama, na našim ulicama, u našim radostima i brigama.