Isus Krist je glava, temelj i izvor života Crkve (usp. Kol 1,18). Sve drugo – službe, karizme, hijerarhija – ima smisla samo ako vodi k Njemu, i ako služi tome da se Krist otkrije ljudima. Svećenici i biskupi imaju važnu ulogu, ali oni nisu središte. Oni su služitelji, znakovi i instrumenti po kojima Krist djeluje. Apostol Pavao je to jasno izrazio: ”Što je dakle Apolon? Što je Pavao? Poslužitelji po kojima povjerovasmo, i to kako Gospodin svakome dade. Ja zasadih, Apolon zali, ali Bog dade rasti.” (1 Kor 3,5-6) Dakle, u središtu nije ni Pavao ni Apolon, nego Bog! Kada Crkva izgubi taj pogled i stavi čovjeka u središte, makar to bio biskup ili svećenik, kada oni nameću ”svoje” programe zajednici zbog vlastitog komfora – tada se gradi na pijesku. Stavimo Krista u središte naših programa, i duhovno dobro naroda, tada će sve dobit pravi smisao: euharistija će postat izvor života, sakramenti susret s Njim, navještaj Evanđelja svjedočanstvo Njegove prisutnosti. Isus je rekao: ”Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima.”“ (Mt 18,20) Nije rekao: ”u ime nekog čovjeka ili svećenika, ili biskupa”, nego ”u moje ime, u Isusovo ime”. To je Crkva za koju je Isus dao život. Svećenici i biskupi su znak jedinstva i služitelji sakramenata, ali oni nikada nisu središte. Nikada. Središte je uvijek Krist – Raspeti i Uskrsli.