Ne osvrćimo se na svaki kamen koji je netko bacio na naš put. Kad bismo zastajali pred svakom nepravdom, svakom riječju koja je zaboljela i svakim pogledom koji nas nije razumio, ne bismo stigli daleko. Mir dolazi kada shvatimo da ne moramo odgovarati na svaki prigovor niti nositi svaki teret koji nam drugi pokušavaju staviti na ramena. Postoje ljudi koji će nas cijeniti i ljudi koji neće. Postoje trenuci kada će naše dobro biti prepoznato i trenuci kada će ostati nezamijećeno. U Evanđelju vidimo kako Isus često prolazi kroz nerazumijevanje, osude i odbacivanja. Ne zaustavlja se kako bi svakome dokazivao svoju vrijednost. Nastavlja ići prema onima koji trebaju njegovu riječ, njegovu blizinu i njegovu ljubav. U tome je velika mudrost: ne trošiti život na ono što ga osiromašuje, nego ga darivati onome što ga čini plodnim. Ne osvrćimo se neprestano na ono što nas vuče natrag. Ono što drugi misle ne možemo uvijek kontrolirati, ali možemo birati smjer svoga pogleda. Podignimo oči. Pred nama je još mnogo putova kojima trebamo proći, mnogo ljudi koje trebamo voljeti i mnogo dobra koje tek trebamo učiniti (Fil 3,13-14). Neke stvari treba prepustiti Božjem vremenu. Život ide naprijed. Ako se predugo zadržavamo na jučer, lako propustimo darove današnjega dana. Kršćanska nada ne živi od onoga što je bilo, nego od onoga što Bog još želi učiniti u našem životu. Život se mjeri spremnošću da nastavimo hodati unatoč onome što nas je pokušalo zaustaviti.