Ljudi često dolaze Isusu s onim što najviše boli tijelo – s paralizama, bolestima i ranama koje se vide, a On inzistira na nečemu što se ne može izmjeriti ni dokazati pogledom. U evanđeoskom prizoru ozdravljenja uzetoga (usp. Mk 2,1–12), Isus najprije izgovara riječi koje su mnogima zvučale gotovo nepristojno: ”Sinko! Otpuštaju ti se grijesi!” Kao da zaobilazi ono što svi očekuju, a zapravo ide ravno u središte. Čovjek bi da ga Bog ”popravi”, da mu ukloni bol, vrati snagu i omogući normalan život, ali Isus vidi da je njegova najdublja paraliza ona koja mu je zahvatila srce. Grijeh nije tek moralni prekršaj, nego lom odnosa, pucanje povjerenja, unutarnja razjedinjenost zbog koje čovjek više ne stoji uspravno pred Bogom. Zato oproštenje nije dodatak tjelesnom ozdravljenju, nego njegov temelj. Tek oslobođen iznutra, čovjek će stvarno ustati. Romano Guardini u djelu Gospodin piše da Isus ne liječi čovjeka ”samo da bi ponovno funkcionirao”, nego da bi ga vratio njegovoj istini i slobodi. Tjelesno ozdravljenje, koliko god da je važno, dira u prolazno, dok oproštenje grijeha zahvaća ono što je vječno u čovjeku. Tijelo može ozdraviti i ponovno oboljeti, snaga se može vratiti i opet izgubiti, ali ono što se dotakne u dubini savjesti i srca ostaje, jer mijenja smjer života, a ne samo njegovo trenutno stanje. Isus nikada ne omalovažava tijelo – On liječi, dotiče, vraća vid, sluh i hod, ali ne dopušta da se čovjek zaustavi na tome. U prizoru s uzetim, tjelesna nepokretnost je znak dublje zarobljenosti. Oproštenje grijeha je njegovo istinsko ozdravljenje od tereta koji ga drži prikovanog. Tek kad će taj teret biti skinut, ozdravljenje tijela dobit će puni smisao. Oproštenje dotiče vječnost, mijenja unutarnju orijentaciju, a tjelesno ozdravljenje mijenja okolnosti života. Isus inzistira na onome što traje. On zna da će i najzdravije tijelo jednom oslabjeti, ali da srce koje je iskusilo oproštenje nosi u sebi klicu života koji ne prestaje. Oproštenje grijeha je najdublji oblik ozdravljenja, jer čovjeku otvara puninu života koju ništa prolazno ne može oduzeti.
