Čovjek je bio bolestan 38 godina. Kroz sve te puste godine bolesti, najvjerojatnije je isprobao sva ljudska rješenja za svoj problem, ali rješenja nije bilo ni na vidiku, i dalje leži na trijemu, na svojoj Bethzathi – duboko rezigniran i usamljen. Puno je situacija u životu na koje nam nitko ne može dati odgovor – ni znanost, ni prijatelji, ni obitelj, ni medicina. I kad sve izgubi smisla, ostaje još Isus koji nas pita: ”Želiš li ozdraviti?” (Iv 5,1-16) Želiš li da ti pomognem riješiti tvoju životnu situaciju? Makar je na izvan jasno da to želimo, ipak – u patnji možemo zaboraviti što želimo. I zato nas Isus jasno pita. Mi ćemo mu reći: ”Ispuni mi zadnju želju, Isuse. Neka jednom prođe sve. Čuješ li me, čuješ li me – ovih suza riješi me. Ispuni mi zadnju želju, noćas sviraj za mene. Nek još jednom srce plane prije nego zora svane – pa zar tražim previše.” (Ispuni mi zadnju želju, Doris Dragović) Isus budi u nama želju za srećom, za rješenjima, potragu za nebom, jer srce nam je stvoreno za beskonačnost. Na kraju, Isus će reći ozdravljenom: ”Ustani, uzmi svoju postelju i hodi!” Zašto bi trebao uzeti svoju prljavu postelju? Jer trebat će nosit još puno toga kroz život, ožiljke i ljude koji su se, kako su godine prolazile, umorili u brizi za njega, i morat će se često sjetit da Bog sve može.