Dietrich Bonhoeffer u djelu Otpor i predanje zapisao je: ”Bog ne ispunjava sve naše želje, nego sva svoja obećanja.” Često dolazimo Bogu sa unaprijed zamišljenim očekivanjima – kako bi nešto trebalo završiti, kako bi odnosi trebali uspjeti, kako bi život trebao izgledati. A kad se to ne ostvari, pomislimo da nas Bog nije čuo ili da nas je napustio, no Bog nam nije obećava da će svaki naš plan uspjeti, ni da će nam život biti bez lomova i bez rana. Ono što je obećao jest nešto dublje: da će biti s nama, da nas neće ostaviti i da nijedan kraj neće imati posljednju riječ. Možda nam se neće ispuniti ono što smo zamislili – ali to ne znači da se nije ispunilo ono što je Bog naumio. Njegova obećanja traju i onda kad se sve raspadne. Zbog toga ne smijemo dopustiti da nas loš završetak zavede pa zaboravimo sve dobro koje smo živjeli, da cijelo putovanje izgubimo iz vida samo zato što smo se na posljednjem koraku spotaknuli. Nakon Govora o kruhu mnogi učenici odlaze od Isusa jer im je njegova riječ bila ”tvrda” (Iv 6,66). Njihov prekid bio je nagao i ishitren. Ali lijepi trenuci koje su proveli s Njim – slušajući ga, hodajući s njim, gledajući njegova djela, ostali su zabilježeni u njihovim srcima. Hod s Isusom nije izbrisan, samo je ostao nedovršen. Slično je i u našim životima. Jedan odnos koji se raspadne, jedna odluka koja završi krivo, jedan put koji naglo stane – ne brišu dobro koje je u njima postojalo. Loš prekid nas često iskušava da sve obojimo istom bojom razočaranja. Ali život nije crno-bijel. U njemu postoji sjeme koje raste i onda kad plod nije onakav kakav smo očekivali. Čak je i križ, koji je izgledao kao potpuni neuspjeh, postao mjesto gdje se otvorio novi život (Iv 12,24). Zato ne brzajmo sa zaključcima i presudama. Ono što se prekinulo nije izgubljeno – samo je promijenilo oblik. Ono što je jednom bilo stvarno, ne prestaje postojati samo zato što je prekinuto. Ljubav koja se živjela, dobro koje je učinjeno, blizina koja se dijelila – sve to ostaje zapisano. Khalil Gibran u djelu Prorok kaže: ”Vaša radost je vaša tuga bez maske”. Slomljeno u sebi nosi trag onoga što je bilo lijepo i živo. Prekinuto nije izgubljeno nego je prešlo u prostor gdje ga više ne možemo držati rukama, ali će zauvijek živjeti u našim srcima.