”I s pogrešnim odlukama katkad dođemo na prava mjesta.” Smiju li kršćani prihvatiti to kao ”pravilo” života? Nikada! To ”katkad” vrlo rijetko ”uspije”, ali nikad nije dobro najprije lutati, da bismo kasnije mogli pronaći pravi put, jer uopće nije sigurno da ćemo ga prepoznati. Međutim, ljudima koji već lutaju, duhovni savjetnici će rado dati za primjer ”krivine” svetog Pavla ili Augustina, hrabreći ih da nastave tražiti Boga, jer onima koji ga traže ”Bog sve se okreće na dobro.” (Rim 8,28) Ali se u međuvremenu treba dogoditi obraćenje, tzn. pokajanje i promjena životnog kursa. Ako mislimo da prije nego što ćemo postati ozbiljni i živjeti kako treba, najprije trebamo ”probati” život, velika je opasnost da se uopće ne ”izvučemo” iz toga. Jer grijeh zavodi, stvara navike, guši srce i otupljuje savjest. ”Tko čini grijeh, rob je grijeha.” (Iv 8,34) Augustin kaže da mu je grijeh bio gorak teret, i da ga ne preporuča drugima. Shvatio je da je ono što je smatrao slobodom, zapravo bilo ropstvo. Dakle, nije sloboda u tome da ”uzmemo sve što nam život pruža”, kako bismo kasnije, ”slobodno”, sami izabrali što nam odgovara. Sloboda nije da radimo što nam padne na pamet. Zamislimo si klavir. Sloboda nije u tome da udaramo po svim tipkama, sloboda je koristiti tipke tako da nastane melodija. Možemo to usporediti i s morem. Sloboda nije da odlučimo ući u oluju, da bismo kasnije pričali kako smo čudesno spašeni. Tko je otišao predaleko, može se izgubiti u valovima. U duhovnom smislu to znači: ne idi predaleko od Onoga koji te čuva, ne naslanjaj se samo na svoje snage, jer oluja uvijek dođe iznenada. Drži se onoga što je čvrsto – Božje riječi, molitve, zajedništva, svega što ti daje stabilnost. Ljepše je, sigurnije i sretnije ploviti mirnim putem. Sveti Augustin je dugo lutao. Tražio je istinu na krivim stranama – u filozofijama, u hedonizmu, u manihejstvu – i sve ga je to udaljavalo od Boga. On za sebe može reći da mu je ”lutanje” završilo s iskustvom obraćenja, da su ga pogrešne odluke dovele na prag istine, ali će ipak reći: ”Kasno sam te uzljubio, ljepoto tako stara i tako nova, kasno sam te uzljubio!” (usp. Conf. X, 27) Ne idealizirajmo takve ljude, ne idealizirajmo njihova lutanja, i budimo jasni – ”donositi pogrešne odluke da bismo došli na pravi put” nije ispravan način života. Augustin se ”izvukao”, ali drugima to uglavnom ne uspije. Ljepota života nije u kušanju ”slatkih” stvari. ”Tvrd je kruh sa sedam kora, meni doma ostat vaja. Fali more, drž se kraja.” (Tedi Spalato)