Porazi u obiteljima mogu se očitovati na razne načine: narušeni odnosi među supružnicima, neostvarena očekivanja, bolesti, financijski slomovi… Ponekad je to jer od obitelji očekujemo da bude savršena, poput onih na društvenim mrežama. Odgovor nije jednostavan – svaki brak ima svoju priču. Mnogi u brak ulaze s romantičnim iluzijama da će druga osoba ispuniti sve praznine, da će sve biti lako jer se ”volimo”. No, brak nije film ni bajka. Ljubav se ne održava osjećajem, nego svakodnevnim odlučivanjem za drugoga. Ona traži žrtvu, vjernost, poniznost, opraštanje. Kad ljubav svedemo na ”kako se osjećam”, brzo dođe do razočaranja. Ne zaboravimo – brak je susret dvoje ranjenih ljudi. Svatko donosi rane iz djetinjstva, iz prethodnih odnosa i vlastitu nesigurnost. Ljubav ne traje sama od sebe – nju moraš svaki dan izabrati, zalijevati, čuvati. Kad se to zaboravi, brak počne pucati, iako izvana još može izgledati ”u redu”. Bez komunikacije i otvorenosti, povrede se pretvore u zidove. Ako Boga nema u braku, bračna ljubav se ne može održati. Današnja ”kultura” koja potiče ideju da sve mora biti brzo, lagano i ugodno, stvara razorene brakove i gubitnike, jer ljudi više ne prihvaćaju trpljenje, i više ne vjeruju da treba graditi ”polako i sigurno”. Kad jedan od supružnika više ne ulaže srce u odnos, razdor počinje i raste. I brak se pomalo raspada. Ono što često nedostaje supružnicima je hrabrost da izaberu ostati zajedno, da potraže pomoć i da rastu kroz križ. Gdje ljudi više ne mogu, Bog može – ako mu se dopusti!