”Horizontalna duhovnost” je opasnost koja prijeti svakom kršćaninu - radi se o stanju kad duhovno ostaje na razini riječi, misli i ideja, bez stvarnog susreta s Bogom. Svjesni smo da nije isto razmišljati o Bogu, i susresti Boga. Prvo se događa u glavi, drugo se događa u tišini, u molitvi, u poniznosti - u srcu. Čitanje duhovnih knjiga, slušanje propovijedi, i pisanje o Bogu, vrlo lako mogu postati duhovna samodopadnost, tj. isticanje ”sebe” u svetim stvarima. Umjesto da nas duhovnost dovede Bogu, takva nas ”pobožna narcisoidnost” zatvara u naš sebični svijet, naše dojmove, naš stil, naša uvjerenja. O Bogu pišemo, ali s Njim uopće nemamo veze. Jednostavno - pričamo sami sa sobom. Taj duhovni narcizam, podmukla je đavolska zamka koja ne pogađa one koji su ”slabi” u vjeri, nego samo one koji si umišljaju da su ”jaki”: molitelje, teologe, svećenike, redovnike, i slične pastoralne djelatnike. Riječ je o stanju kada se čovjek okreće sam oko sebe i oko ”svoje svetosti”, oko vlastitog duhovnog napretka, vlastite slike, a ne oko Boga. Kada Bog postane samo sredstvo, a ne cilj, kada se duhovnost koristi za izgradnju ega, a ne za susret s Bogom i s drugima. Duhovni narcizam je gledanje u ogledalo, u kojem onog kog vidimo, nazivamo bogom – ali to nije On! To smo samo mi. A to sve zato jer nam život dirigiraju navike, mlakost, površnost i sebičnost. Izgubili smo žar. Na izvana sve izgleda super – idemo na misu, molimo, ponekad čitamo nešto duhovno… ali iznutra stojimo, ili još gore – klizimo unatrag. Što napraviti? Treba nas Bog dotaknuti. Što to znači? Bog nas ”dotiče” na načine koji su često tihi i nenametljivi, koji čak nisu ni nadnaravna iskustva – najčešće su to trenuci kad se nešto u nama prelomi, kad osjetimo da smo na rubu, kad nas srce stisne, a duša počne vapiti za spasenjem. Tada susret s Njim postaje lak, mijenja sve, donosi mir koji nije od ovoga svijeta. Tada Bog više nije samo ideja, nego Osoba koja ljubi, govori i vodi. Dajmo zato Bogu priliku da nas pronađe. I krenimo. Ponekad ćemo ići tri koraka naprijed, dva unatrag. Ili obrnuto. No, Bog od nas ne traži da budemo savršeni, nego da ne odustanemo.