Kako pronaći svjetlo kad posrnemo i mislimo da više nemamo snage za dalje? Što onda kada svjetlost našeg života izgubi sjaj? (Lk 8,16-18) U život ima kušnji, prepreka i izazova. Ponekad se sve to čini nepremostivim, kao da smo uronjeni u tamu u kojoj se vrtimo u krug. No, i u takvim trenucima postoji svjetlo, iako ga našim očima i znanjem ne vidimo. Da bismo ga ugledali, moramo se pobrinuti o sebi. Ne budimo usmjereni samo na kormilo, gledajmo horizonte. Iskoristimo male trenutke sreće koje nam život pruža, provodimo više vremena s voljenima, obavljajmo aktivnosti s više strasti ili jednostavno uživajmo u ljepoti svijeta oko nas. Sreća se nalazi u najjednostavnijim stvarima. Naš život je poput šume kojom hodamo – u kojoj pronalazimo staze, gubimo se, susrećemo divlje životinje, prelazimo preko potoka, spotičemo se o korijenje, uspravljamo se i nastavljamo dalje. Uvijek će se naći zraka svjetlosti koja proviruje kroz drveće. Sveti Luka nas poziva da dopustimo da u naša djela, naše riječi, u naš način života na dnevnoj bazi, prodire božanska svjetlost. Da se usredotočimo na ono što možemo kontrolirati: naš stav, naš način na koji reagiramo na događaje i, naravno, na našu sposobnost da pronađemo svjetlo, čak i u tami. Ne bojmo se koračati nepoznatim stazama. Ne bojmo se naših sjena. Budimo zahvalni za mali tračak nade, za stvari koje nam se čine beznačajnima. Gospodine, pomozi nam da pažljivo i s pouzdanjem slijedimo tvoje savjete.