Toliko puta nosimo terete koje nam Bog nikada nije dao: teret savršenstva, teret očekivanja drugih, teret stalne potrebe da sve držimo pod kontrolom, da uvijek budemo jaki, uspješni, mirni i sigurni. A Isus nije došao povećati teret ljudskog srca nego ga olakšati: ”Jaram je moj sladak i breme moje lako” (Mt 11,30). Nerijetko nadodamo našem križu nepotrebne terete. U nama postoji glas koji neprestano traži više: moraš bolje, moraš više, ne smiješ pogriješiti, moraš svima udovoljiti. Taj glas često nema ništa zajedničko s Evanđeljem. Krist ne vodi čovjeka kroz strah od vlastite nedostatnosti, nego kroz iskustvo da je ljubljen i onda kada je slab. Thomas Merton je zapisao da je jedna od najvećih duhovnih zabluda ”misliti da Bog od nas traži ono što zapravo naša taština”. Ponekad doista mislimo da služimo Bogu, a zapravo služimo slici idealnoga sebe koju želimo održati pred drugima ili pred samima sobom. Bog ne traži masku nepogrešivosti. On traži istinito srce. Zato se Isus protivi farizejima koji su ljudima nametali bremena koja sami nisu nosili (Mt 23,4). On prilazi umornima i govori im: ”Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni” (Mt 11,28). On najprije rasterećuje srce da bi ga mogao voditi. Mnogo naših nutarnjih tjeskoba dolazi iz pokušaja da budemo gospodari vlastitog života. Evanđelje čovjeka uči povjerenju. Ne moramo nositi budućnost unaprijed, ne moramo riješiti cijeli život u jednom danu. Dovoljna je vjernost današnjem koraku. Bog ne stavlja na čovjeka teret koji uništava život. On ponekad dopušta križ, ali križ koji vodi prema dubljoj ljubavi. Ono što dolazi od Boga, čak i kada boli, nosi u sebi mir. Ono što dolazi iz prisile, taštine ili straha, ostavlja srce iscrpljenim i zatvorenim. Gospodine, pokaži nam koje terete nosimo bez potrebe. Pokaži nam gdje smo na svoja ramena stavili ono što ti nikada nisi tražio. Oslobodi nas straha da moramo sve razumjeti, sve riješiti i sve držati pod kontrolom. Daj nam poniznosti da prihvatimo vlastite granice. Da ne tražimo od sebe više nego što ti tražiš od nas. Sačuvaj nas od umora koji dolazi iz potrebe da budemo savršeni pred ljudima. Kad nas pritisnu brige, podsjeti nas da si nas stvorio za slobodu. Kada zaželimo nositi budućnost unaprijed, vrati nas današnjem danu i milosti ovoga trenutka. Nauči nas darovati tebi ono što ne možemo promijeniti i vjerno nositi ono što nam doista povjeravaš. I kada ne budemo znali što dolazi od tebe, a što od našeg nemira, daruj nam nutarnji mir po kojem ćemo prepoznati tvoj glas.