Kad mi se učini da premalo imam, Ti me podsjetiš koliko si blizu. Jer lako zaboravim da se život ne mjeri samo onime što posjedujem, što sam ostvario ili što mi još nedostaje. Ponekad gledam ono čega nema i zbog toga ne vidim ono najvažnije – da si Ti tu. Tražim sigurnost na krivim mjestima, u ljudima, planovima, odgovorima i vlastitim snagama, a Ti me strpljivo vraćaš k sebi. Ne obećavaš mi put bez strmina. Ne govoriš da neće biti dana punih pitanja, trenutaka u kojima neću znati kamo dalje ni razdoblja u kojima će mi se činiti da je put preda mnom prekriven tamom. Ne daješ mi odgovore na svako moje pitanje. Kažeš mi nešto jednostavnije i dublje: ”Ja sam s tobom.” A meni je to dovoljno. Gospodine, Ti si pastir moj, ni u čemu ja ne oskudijevam. Jer ako imam Tebe, Isuse, imam sve što mi treba. Ti si moj mir kad nemira postane previše. Ti si svjetlo kad više ne vidim put. Ti si prisutnost zbog koje se ne moram bojati, čak ni onda kada ne znam što me čeka. Ne bojim se jer znam da si Ti tu. A moje srce često požuri pred Tobom. Željelo bi unaprijed znati što donosi sutra, kako će nešto završiti, kojim putem trebam krenuti. Htio bih vidjeti cijeli put, a Ti me učiš hodati polako, korak po korak. Učiš me da ne moramo znati uvijek kamo put vodi, ali moramo znati za kim idem. Ako me taj put povede kroz tamu, ne moram znati gdje joj je kraj. Dovoljno je da osjetim Tvoju ruku i prepoznam Tvoj glas. Želim učiti živjeti s Tobom: manje se bojati onoga što dolazi, a više vjerovati Tebi koji me vodiš. Možda nemam sve što želim, ali imam Tebe koji me ljubiš. Možda ne znam kamo idem, ali znam za kim idem. I to mi je dovoljno.