Gospo od Bistrice, danas dolazim k Tebi onakav kakav jesam. Ne donosim Ti savršen život, nego srce koje traži mir. Donosim Ti svoje radosti i svoje rane, svoje uspjehe i svoje padove, svoje nade i svoje strahove. Ti me gledaš majčinskim pogledom koji ne osuđuje, nego razumije. Pred Tobom ne moram skrivati suze ni glumiti snagu. Ti znaš koliko puta moje srce traži oslonac, koliko puta se izgubim među brigama ovoga svijeta i koliko mi je potreban put koji vodi k Tvome Sinu. Majko, nauči me vjerovati kao što si Ti vjerovala. Nauči me reći svoj “da” i onda kada ne razumijem Božje putove. Nauči me šutjeti kada riječi nisu dovoljne i ljubiti kada je to najteže. Stavljam u Tvoje ruke svoju obitelj, svoje prijatelje i sve koje nosim u srcu. Posebno Ti povjeravam one koji su umorni, bolesni, usamljeni ili obeshrabreni. Budi im utjeha, a meni podari srce koje će znati prepoznati njihove potrebe i biti znak Božje blizine. Kad klečim pred Tobom u Bistrici, osjećam da nisam sam. Toliki su prije mene ovdje pronašli nadu, snagu i novi početak. Vjerujem da i mene vodiš istim putem – ne prema sebi, nego prema Isusu, jedinom Spasitelju. Majko, isprosi mi poniznost da prihvatim ono što ne mogu promijeniti, hrabrost da mijenjam ono što mogu i mudrost da uvijek tražim Božju volju prije svoje. Kad se vratim svakodnevici, ne dopusti da zaboravim ovaj susret. Neka mir koji ovdje primam ostane u meni. Neka moje riječi budu nježne, moje srce otvoreno, a moj život svjedočanstvo da se čovjek koji se povjeri Bogu nikada ne vraća praznih ruku. Gospo od Bistrice, vodi me za ruku. Kad posrnem, podigni me. Kad zalutam, usmjeri me. Kad se uplašim, podsjeti me da me Tvoj Sin nikada ne napušta. Majko, ostani uz mene danas, sutra i u svakom koraku moga života, sve dok me ne dovedeš u vječnu radost svoga Sina.